Poslovna tajna: što se doista može zaštititi i kako izbjeći skupe pogreške

Što se smatra poslovnom tajnom?

Mnogi smatraju da je za zaštitu poslovne tajne dovoljno na dokument napisati „povjerljivo“. Nije.
U Hrvatskoj su poslovne tajne uređene Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, koji se temelji na Direktivi EU 2016/943. Kako bi se podaci prema tom Zakonu smatrali poslovnom tajnom, moraju biti ispunjena tri kriterija:

1. Podaci su tajni
2. Podaci imaju tržišnu vrijednost zbog toga što su tajni
3. Poduzimaju se razumne mjere kako bi ti podaci i ostali tajni.

„Tajna“ podrazumijeva da je informacija poznata samo ograničenom krugu ljudi, odnosno da nije opće poznata niti lako dostupna osobama iz iste industrije (konkurenti, stručnjaci, dobavljači i sl.).
Informacije koje su lako dostupne pretraživanjem javnih izvora obično se ne mogu štititi kao poslovna tajna (npr. popis dobavljača određenog proizvoda koji se može lako sastaviti pregledom javnih informacija na njihovim internetskim stranicama).
Nadalje, tajna informacija ima komercijalnu vrijednost ako bi njeno otkrivanje moglo naštetiti gospodarskim interesima njenog vlasnika. To ne mora značiti da posjedovanje informacije izravno stvara prihod za njenog vlasnika. Ponekad je već i činjenica da konkurenti ili potrošači doživljavaju informaciju kao vrijednu zbog njene tajnosti, dovoljna da vlasniku te informacije da konkurentsku prednost.
Tržišna vrijednost može biti stvarna ili potencijalna. To znači da informacija ne mora trenutno stvarati prihod - dovoljno je da bi mogla donositi prihode u budućnosti.
U praksi se gotovo bilo koja informacija može štititi kao poslovna tajna, ako su ispunjeni navedeni kriteriji. Tako poslovnu tajnu mogu predstavljati ne samo tehnički i znanstveni podaci, već i razne ideje, strategije, know-how, podaci, metode, pa i kombinacije elemenata od kojih je svaki zasebno poznat javnosti, ali kombinacija, koja je tajna, omogućava konkurentsku prednost (npr. recepti).
Iako odredbe o poslovnoj tajni iz starijeg Zakona o zaštiti tajnosti podataka formalno nisu stavljene izvan snage, nakon donošenja Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, koji predstavlja noviji i specijalizirani propis usklađen s pravom Europske unije, u praksi se na zaštitu poslovnih tajni primjenjuje prvenstveno taj propis.

Koje zaštitne mjere trebate poduzeti?

U odnosu na treći kriterij, zakon zahtijeva poduzimanje razumnih koraka za zaštitu poslovne tajne. Ako je vi sami ne zaštitite, neće to za vas učiniti ni zakon niti sudovi. Za zaštitu poslovne tajne nije potrebna (niti moguća) registracija.
Ne postoji univerzalna definicija niti popis „razumnih“ koraka, već to ovisi o okolnostima svakog slučaja. Iako na prvu to može zvučati nesigurno i nejasno, zapravo je logično da se ne traži od start-up-a da poduzima jednake mjere zaštite kao i multinacionalna kompanija koja ima znatno veće resurse. Nije ni svaka poslovna tajna jednako važna, pa će u pravilu za zaštitu informacije o kojoj ovisi većina poslovnih prihoda - npr. interni algoritam na kojem se temelji ključni proizvod - biti potrebno poduzeti strože mjere zaštite nego npr. za čuvanje nadolazeće marketinške kampanje u tajnosti.
Neke od uobičajenih mjera zaštite uključuju interne pravilnike o zaštiti poslovne tajne, ugovore o povjerljivosti (NDA), klauzule o povjerljivosti u ugovorima o radu, edukaciju zaposlenika, dijeljenje informacija isključivo po need-to-know principu, osiguravanje dokumenata fizičkim i digitalnim mjerama zaštite (lozinke, log-ovi, zaključane prostorije, itd.).
Sve dok su navedena tri kriterija zadovoljena, poslovne tajne mogu biti zaštićene kroz neograničeni vremenski period.

Što ako netko povrijedi vašu poslovnu tajnu?

Prema hrvatskom (i europskom) pravu, poslovna tajna je priznata kategorija prava intelektualnog vlasništva. Stoga svako neovlašteno pribavljanje i otkrivanje poslovne tajne predstavlja povredu prava na intelektualno vlasništvo. Ujedno, može predstavljati i povredu ugovora o radu, ugovora o povjerljivosti, pa čak i kazneno djelo kažnjivo kaznom zatvora do pet godina.
Ako je došlo do povrede, vlasnik poslovne tajne može pred sudom tražiti izricanje sljedećih mjera:

• Zabrana korištenja i otkrivanja: Tražiti od suda da zabrani korištenje i otkrivanje poslovne tajne, kako kada je povreda već nastala, tako i kada postoji ozbiljna prijetnja da će do nje doći.
• Uništenje: Sud može naložiti uništenje svih dokumenata i medija koji sadrže poslovnu tajnu.
• Zabrana proizvodnje/usluga: Sud može zabraniti proizvodnju i prodaju proizvoda ili usluga kojima je povrijeđena poslovna tajna.
• Naknada štete: Sud može naložiti plaćanje naknade štete koju je vlasnik poslovne tajne pretrpio.
• Povrat dobiti: Sud može zahtijevati od počinitelja povrede da vrati dobit ostvarenu neovlaštenim korištenjem poslovne tajne. (Napomena: naknada štete i povrat dobiti mogu se primijeniti istovremeno.)

Što se NE smatra povredom?

Međutim, ne predstavlja svako korištenje sličnih informaciju povredu poslovne tajne. Naime, moguće je da netko vlastitim istraživanjem dođe do istih podataka, ili da proučavanjem proizvoda koji su dostupni na tržištu dođe do saznanja o korištenom mehanizmu, komponentama, itd. U tom slučaju, nije došlo do povrede poslovne tajne, već je netko treći na zakonit način došao do istih informacija, te ih također ima pravo koristiti pa i štititi kao svoju poslovnu tajnu (ista informacija može biti poslovna tajna kod više subjekata).



Zaključno, poslovna tajna ne štiti se sama od sebe, već samo onda kada je doista tajna, ima tržišnu vrijednost i kada vlasnik aktivno i razumno poduzima mjere da je takvom i zadrži, čime se ujedno izbjegavaju skupe i često nepovratne pravne pogreške.

Fotografija: Tayeb Mezahdia, Pixabay